Bože, sačuvaj nas zastupnika Marina Miletića i sličnih koji u Tvoje ime zazivaju Hrvatsku u kojoj bi sve koji njima ne odgovaraju trebalo ‘počistiti‘

Vanesa Pandžić/Cropix

O, Bože moj, svakakvih smo se redikula nagledali u politici. Od onoga što je pozivao kolegicu zastupnicu «na madraca», do prike mu zdesna, tvorca umotvorine «tko je jamio — jamio», do rigidnog ljevičara i «žalopojke» zbog «pobjednika koji na Bleiburgu nisu odradili posao do kraja».

I dok u parlamentu zbog tih i takvih uvreda barem reagira saborska straža, jer, sjetit ćete se koliko je puta iznosila živopisnog Pernara & company, bedastoće koje ispišu i izgovore naši deputati na društvenim mrežama, nemoguće je zaustaviti.

Marin Miletić, zastupnik Mosta, obećao je, urbi et orbi, da će čim primiriše vlasti, očistiti Hrvatsku od nevjernika i onih koji je ne vole?! Konvertita, Jugoslavena koji su se samo kamuflirali pa kao teroristi spavači čekaju trenutak u kojem će u lagum dignuti same temelje mlade hrvatske države.

Slična obećanja izgovarana su uoči Drugog svjetskog rata, a što se nakon toga dogodilo — nije potrebno isticati. Etiketiranje, javno žigosanje drugih i drugačijih, «shortcut» je do društva u kojem će prozvani biti i zakonom izopćeni pa obilježeni trakom, nekoć Davidovom zvijezdom, a sada, valjda, s petokrakom?

Ne želim vjerovati da je jedan vjeroučitelj otišao tako daleko, i znam da mu srce nije zatrovano mržnjom, ali očito, zajapuren i prpošan u izričaju kakav želi biti, Riječanin ne shvaća težinu prijetnje koju je izrekao. Ona je u praksi poruka svim njegovim sljedbenicima u viralnom i stvarnom svijetu, a glasi otprilike ovako: «Braćo, tražite nevjernike i one koji ne vole Hrvatsku, danas su samo presvukli dres. Oni su naši neprijatelji».

O, Bože moj, zašto u Tvoje ime progovaraju i bezveznjaci? Zašto zazivaju progone? I tko su oni pa da važu ljubav prema domovini i propitkuju intimne osjećaje, a vjerovanje ili nevjerovanje u nekoga i nešto, upravo je to: pitanje na koje svatko od nas ima odgovor, točnije, pravo o njemu razmišljati. I premišljati se, dakako. Pa i, kako to Miletić sportskim žargonom veli, «mijenjati dresove». I to je ljudski. Je li onda vjeroučitelj i mladi saborski zastupnik, taj koji će i kolebljivce, agnostike ili razočarane vjernike, također svrstati u kolonu «po jedan», pa ih se riješiti kad u ruke dobije žezlo ili mač?

I je li se jedna časna stranka nastala kao pokret mladih ljudi iz doline Neretve koji su hrabro ustali protiv korupcije i autokracije u režiji Jambe na lokalnoj i HDZ-a na nacionalnoj razini, pretvorila u sektu u koju se pripuštaju samo «križari» poput Miletića, koji bi nas vodili u Sveti rat? Protiv koga, Miletiću? I zašto, pobogu, Miletiću? Resetirajte se zastupniče jer takvim izjavama nema mjesta ne samo u javnom prostoru, u medijima i institucijama, nego i u najgoroj kafani, ili kad me već «vučete za pero» — u pivnici poput onih u Bavarskoj u kojima su se okupljali pripiti nacisti pa maštali o ognjici na kojoj će sagorjeti svi koji im nisu po guštu. A, Miletić, ta napisao je to pod punom odgovornošću, zapravo ne voli nevjernike i one koji ne ljube svetu zemlju hrvatsku pa bi ih lustrirao. I poziva Gospodina da mu u tom smislu dade znak?!

«Kad preuzmemo vlast, počistit ćemo one koji su radili protiv hrvatske kulture, identiteta i katoličke vjere», piše vjeroučitelj Miletić, a nebo nad njim plače. O, Bože moj, zašto si nas ostavio?                         

Source link: slobodnadalmacija.hr