”Vijesti” analiziraju u čemu se razlikuju posljednji nacrt Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom od takvih ugovora koji su potpisani sa Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom

Uporedili smo temeljne ugovore sa SPC, KC i IZ: Odlučnije o vjerskoj nastavi

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, Foto: Luka Zeković

Nacrt Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, koji je Vlada usvojila na sjednici u srijedu, razlikuje se u više detalja od ugovora koji su potpisani sa Katoličkom crkvom i sa Islamskom zajednicom. Temeljni ugovor sa Katoličkom crkvom je potpisan 2011. godine, a sa Islamskom zajednicom 2012. godine.

Po nacrtu Temeljnog ugovora koji su “Vijesti” juče ekskluzivno objavile, u članu 6 piše da je Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve kao najviša crkvena vlast isključivo nadležan za izbor, hirotoniju i postavljanje arhijereja u eparhijama u Crnoj Gori, kao i za osnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC. U ugovoru sa Islamskom zajednicom postoji odredba da nakon izbora reisa, a prije imenovanja, Islamska zajednica treba da obavijesti državu, što nije slučaj sa nacrtom ugovora sa SPC i u ugovoru sa Katoličkom crkvom. Član 7 nacrta ugovora sa SPC predviđa da se bogosluženje, vjerski obredi i ostale vjerske djelatnosti obavljaju u hramovima, drugim zgradama, na grobljima i prostorima u crkvenoj svojini, kao i na javnim mjestima, otvorenim prostorima i “mjestima vezanim za značajne istorijske događaje ili ličnosti”. U ugovoru sa Katoličkom crkvom nema odredbe koja predviđa bogosluženja na mjestima vezanim za značajne događaje i ličnosti.

U nacrtu Temeljnog ugovora sa SPC piše i da državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi, ali nije predviđeno da to mogu uraditi kada je u pitanju spasavanje dobara posebne umjetničke ili istorijske vrijednosti, što je predviđeno i u ugovoru sa Katoličkom crkvom i u ugovoru sa Islamskom zajednicom.

Član 13 nacrta ugovora sa SPC sadrži da nadležne vlasti u Crnoj Gori neće razmatrati zahtjeve za izgradnju vjerskih objekata koji nemaju pismeno odobrenje nadležnog eparhijskog Arhijereja, u skladu sa zakonom i autonomnim propisima Crkve. U ugovorima sa Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom je precizirano da se to odnosi na “katoličke crkvene objekte”, odnosno “islamske vjerske objekte”. U istom članu nacrta ugovora sa SPC piše i da država finansijski pomaže Crkvu, naročito obnovu i očuvanje pravoslavnih vjerskih objekata koji imaju kulturno-istorijsku vrijednost. U ugovoru sa KC nema ove odredbe, dok u ugovoru sa IZ stoji da će država davati podršku “projektima koji će imati za cilj promovisanje istorijskih kulturnih i duhovnih vrijednosti Crne Gore.

Source link: www.vijesti.me